Kodni naziv aktualnog Red Hatovog izdanja zvuči pomalo tajnovito - Valhalla (starogermansko mitološko mjesto boravka u boju palih ratnika). No već je evo par mjeseci prošla, kako za većinu korisnika ove distribucijske inačice više skoro ništa nije ostalo skriveno. Nakon što je još polovicom svibnja korisnicima na raspolaganje stavljena konačna download-inačica, potrajalo je još nekoliko tjedana, dok se u prodavaonicama nisu pojavile i kutije s - po svom sadržajnom opsegu - različitim izdanjima Personal i Professional Edition.

Naravno, u oba slučaja se radi o potpuno istovjetnom operacijskom sustavu s tim, što kupac izdanja Professional uz ilustrirani "Quick Installation Guide" i tri tiskana priručnika na 10 kompaktnih diskova (3 CD-a za instalaciju, 2 CD-a s izvorima, 2 CD-a s aplikacijama, 1 CD sa StarOffice-om, 1 CD s dokumentacijom te jedan administratorski CD malog formata) dobiva znatno više programskih paketa i snažniju tehničko-savjetodavnu podršku proizvođača od kupaca Personal Edition, koji se moraju zadovoljiti jednim programskim i jednim instalacijskim priručnikom te softverskom ponudom na osam kompaktnih diskova.

Sadržaje kompaktnih diskova pojedinog izdanja kupac alternativno može znatno udobnije instalirati i sa svakoj kutiji priloženog DVD-a.

Instalacija operacijskog sustava i pretpostavljenih programskih paketa protječe čak i za jednog linuksaškog početnika posve jednostavno, budući treba samo odabrati jednu od tri već unaprijed pripremljene vrste instalacije (server, workstation ili laptop), koje u pravilu nakon toga više ne iziskuju nikakav dodatni izbor pojedinačnih paketa.

Iskusniji linuksaši i profesionalci će pak zacijelo prednost dati instalacijskoj rutini skrojenoj prema vlastitoj mjeri i potrebi, s brojnim postavkama na izbor, pri čemu automatska provjera uzajamne ovisnosti pojedinih paketa spriječava instalaciju onih, koji bi eventualno bili u sukobu s nekim drugim paketima i time izazvali nefunkcioniranje pojedinih programa ili čak nestabilnost cijeloga sustava. Za svaki slučaja Red Hatovi programeri su predvidjeli i ugradili razne mogućnosti za otklanjanje problema takove vrste. Kako je to već od Red Hatovog Linuxa 7.1 uobičajeno, i ovdje se tijekom instalacije a na osnovi iptables mogu postaviti odgovarajući paketni filteri. Pri tom se korisnik može odlučiti za neki od tri već predodređena stupnja sigurnosti ili pak sam odabrati službe, koje će dopustiti na nekom sučelju. Instalacijska rutina po želji korisnika može samostalno obaviti i particioniranje čvrstog diska, a inače se taj zadatak može obaviti i ručno uz pomoć grafički oblikovane alatke Disk Druid. No, ne malo znalaca će iskoristiti klasične službe starog dobrog fdiska i particije radije oblikovati sa zapovjednog redka. Kao alternativu ext2 Red Hat nudi još i ext3; ostali datotečni sustavi sa samostalnim ažuriranjem ni u ovom izdanju ne stoje korisniku na raspolaganju, iako sama jezgra operacijskog sustava u načelu podržava još dakako i ReiserFS.

Red Hat je vrijeme kopiranja za instalaciju nužnih datoteka sa CD/DVD-a na čvrsti disk već od ranije koristio za promicanje vlastite ponude iz oblasti tehničko-savjetodavnih službi i obučavanja korisnika svojih sustava. Odgovarajuće poruke nisu izostavljene ni ovoga puta s tim, što je sve skupa predstavljeno puno ležernije, začinjeno anegdotama i zanimljivim pitalicama za korisnike koje su naknadno popraćene ispravnim odgovorima.

Linuksaški novaci tako primjerice mogu doznati, od kuda potječe doista neobični naziv tvrtke ili kako nastaje software s otvorenim kodom. Korisnici koji ne raspolažu s DVD-pogonom će Red Hatu biti vjerojatno zahvalni za tako prikraćeno vrijeme čekanja pred računalom na promjenu slijedećeg od tri kompaktna diska, koliko sve skupa zahtijeva uobičajena instalacija, tijekom koje je usput moguće još i konfigurirati u biti jednostavan vatrozid.

Nakon instalacije u pravilu, pa tako i u mom slučaju, nije potrebno još nekakvo dodatno ručno prilagođavanje sustava, budući su sve ugrađene standardne računalne komponente (uključujući i mrežnu te TV/radio karticu) prethodno automatski i ispravno prepoznate. Umjesto dugotrajnog dotjerivanja operacijskog sustava, nakon instalacije se dakle većinom odmah može početi s radom odnosno eventualno još nužnom konfiguracijom pojedinih aplikacija.

Ovaj još uvijek aktualni Red Hatov operacijski sustav počiva na jezgri 2.4.18 koja sa sobom donosi i trenutno najaktualniju tehniku upravljanja memorijom. Osim toga, spomenuta jezgra podržava još i USB 2.0, Logical Volume Management te pogone LBA48/ATA133 kapaciteta većeg od 137 GB, što ga osposobljava za upravljanje i najnovijom generacijom računala.

Red Hat Linux 7.3 sadrži XFree86 4.2.0 te radne površine KDE3 i GNOME 1.4, čime je svakako dorastao aktualnom stanju stvari na GNU/Linuxovoj sceni. Za potrebe novog KDE-ovog sučelja istovremeno je instaliran i Qt u inačici 3.0.4 ali uporedo s njim i QT 2, čime je omogućena kompatibilnost sučelja u odnosu na niže programske inačice. KDE3 je donekle udobniji od svog prethodnika a priznanje zaslužuju svakako i Red Hatovi programeri, kojima je integracija tog grafičkog sučelja u operacijski sustav vrlo dobro pošla za rukom. Šteta samo, što anti-aliasing pod KDE3 - uslijed funkcionalne nadogradnje Qt 3 - više nije djelotvoran baš u svakoj aplikaciji. S tim u svezi Red Hat preporučuje izmjenu nekih od fontova.

Cijeli Red Hatov proizvod sadrži dakako toliko softwarea, da na ovom mjestu nije ni moguće a niti potrebno sve nabrajati. No, spomenimo ovdje barem ono najvažnije:

Kao standardni uredski programski paket još uvijek je u službi StarOffice 5.2, budući se odgovorni iz nedovoljno poznatih razloga očito na kraju ipak nisu mogli odlučiti za OpenOffice 1.0 ili čak StarOffice 6.0. No, to i ne mora nužno biti povod za kritiku, pošto se i sa StarOffice-om 5.2 još uvijek i te kako da sasvim normalno raditi. Osobno bih prednost dao KOffice-u 1.1.1, koji se doduše također može pronaći u Red Hatovoj kutiji, ali koji će ipak u manjoj mjeri uspjeti zadovoljiti prohtijeve komercijalnih korisnika. U paketu se nalaze i sve važnije poslužiteljske službe poput Apache 1.3.23-9, BIND 9.2.0 te Sambe 2.2.3a, a tu su i databaze MySQL 3.23.49 i PostgreSQL 7.2.1.

Poboljšana je i podrška za rad s digitalnim kamera programima gphoto2, gtKam te Kamera dok će se Xine pobrinuti za veći multimedijalni užitak. Korisnici se sada u potpunosti mogu osloniti i na ugrađenu podršku za pogone DVD-R odnosno DVD-RW.

Pri nabrajanju ne bismo smjeli zaboraviti ni glibc 2.2.5, Autoconf 2.13, Emacs, gcc 2.96, GIMP 1.2.3, GTK+ 1.2.10, iptables 1.2.5, lilo 21.4.4, OpenMotif 2.1.30, Perl 5.6.1, PHP 4.1.2, ppp 2.4.1, rpm 4.0.4, Vim 6.1 te xinetd 2.3.4

Gledano u cjelini, Red Hatova softverska ponuda je prilično aktualna, iako bi mnogi paketi mogli podnijeti osvježenje putem Red Hat Network-a. Kako je već ranije i naznačavano, izgleda da je Mozilla i definitivno postao standardnim preglednikom web-stranica. Unatoč tomu, korisnik se može odlučiti i za neki od pregršta drugih ponuđenih preglednika.

Distribucija od sada pored LPRng-a sadrži još i za mnoge korisnike nesumnjivo prihvatljiviji poslužitelj pisača CUPS u inačici 1.1.14. U svakom slučaju, s pomoću jedne male alatke korisnik pri uporabi nekog od preko 500 podržavanih pisača sada vrlo jednostavno može prelaziti s jednog od programskih poslužitelja na onaj drugi. Za prilagodbu ispisa pod CUPS-om dovoljno je odabrati upravljač za dotični pisač s liste podržavanih i već se automatski proizvede odgovarajuča PPD-datoteka, čime je omogućena uporaba i drugih pisača, pored proizvoda Hewlett-Packarda i Epsona koje CUPS zapravo jedino i poznaje. Kakvoća ispisa ovisi dakako o odabranom upravljačkom programu, ali u pravilu je raspoloživo znatno više mogućnosti za podešavanje, koje se inače obavlja putem za to posebno predviđenog web-sučelja.

I u slučaju Mail Transport Agenta su prisutna nova, dodatna riješenja, pa se tako pored sendmail-a korisniku nudi još i postfix, a i ovdje je već pripremljena mala alatka, pomoću koje se bez poteškoća može prelaziti s jednog sustava na drugi. I inače grafički oblikovani alati zamjetno preuzimaju sve više zadataka pri konfiguraciji sustava. Tako je iz ovog izdanja definitivno odstranjen linuxconf, ali korisnik će zato pod KDE-om na upravljačkoj ploči pronaći poseban izbornik s pregledom manjih alatki, dok je to isto pod GNOME-om usađeno u Nautilusov grafički shell. Tako se sada mnoge zadaće poput konfiguriranja Apache-a, BIND-a, vatrozida ili pisača daju riješiti odgovarajućim alatkama. Red Hat instalira dotičnu alatku ovisno o instaliranim službama odnosno programima. Ukoliko korisnik primjerice pri instalaciji izostavi BIND, onda je dakako potpuno suvišan i program bind-config. Doduše, pomalo je neobično, što svaki pojedini zadatak iziskuje i poseban odgovarajući program, ali budući je sve vrlo jednostavno i pregledno osmišljeno, korisnik se intuitivno i bez teškoća brzo snađe. Prisutnost instaliranih alatki djeluje nenametljivo a što je najbitnije, same alatke korisniku znatno olakšavaju posao. No, tko poželi, nitko mu ne brani da cijelu konfiguraciju obavi "pješice" uz pomoć svog omiljenog editora.

Applet Red Hat Network je polazna točka za sve korisnike koji žele aktualizirati svoj sustav i programe u njemu. Nakon aktiviranja kupljenog proizvoda, korisnik putem programa up2date može skinuti i instalirati raspoložive zakrpe i novije inačice nekog od programa. Novost predstavlja i odgovarajući applet za GNOME, koji informira o novim dogradnjama i već prema potrebi može pokrenuti program up2date, koji onda na sebe preuzima brigu o aktualizaciji. Pojedinosti i objašnjenja u vezi s mrežom za dogradnje korisnik može naći na ovoj internet-adresi. Svaki kupljeni Red Hat paket sadrži i mrežnu pretplatu na određeno vrijeme, koja se po svom isteku uz dodatne troškove može i produžiti ili pak korisnik mora potrebne dogradnje uobičajenim putem tj. ručno skidati s Red Hatovih FTP-poslužitelja.

Za korisnike Professional izdanja je nezanemarljiva 90-dnevna pretplata na dogradnje putem Red Hat Networksa i 60-dnevna tehničko-savjetodavna podrška, koja se pruža kako putem interneta tako i telefonskim putem, u našem slučaju isključivo na engleskom jeziku.

Podrška uključuje dosta široku lepezu raznih tema, počevši s poteškoćama oko instalacije, preko pomoći oko konfiguriranja omrežja pa sve do onih manje-više uobičajenih trzavica s jogunastijim komponentama u očvrsju računala. Upite putem interneta Red Hatovi suradnici većinom riješavaju u roku od jednog-dva radna dana. Vrijeme iznalaženja dgovorarajućih riješenja na konkretne telefonske upite je ovisno o njihovoj kompleksnosti u zadatoj situaciji, te također može proteći dan, dok se ne dobije zadovoljavajući odgovor.

Red Hat Linux Personal Edition 7.3 jamči 30-dnevnu podršku putem interneta i isto toliko dugu pretplatu na dogradnje putem Red Hat Networksa.

Što reći u zaključku ovog izvještaja?

Red Hat je bila i ostala distribucija s izrazitim naglaskom na rad s poslužiteljima, za koji je u međuvremenu postala skoro idealna. Svojom besprijekornom integracijom novog sučelja KDE3 te znalačkim izborom dobrih programa se bez poteškoća može useliti i na stolna računala, kako po uredima tako i na ona među vlastita četiri zida. Malim lukavstvima, poput dodatne instalacije TrueType-fontova, snalažljiviji korisnik će zacijelo još i sam pridonijeti vlastitoj udobnosti i sveukupno pozitivnoj slici ovog Red Hat-ovog proizvoda.

Kupovina ne baš jeftinog Professional izdanja (250,- EUR) se isplati dakako prije svega ljudima i tvrtkama, kojima tiskani priručnici i opsežnija tehničko-savjetodavna podrška od strane proizvođača nešto znače. Većina linuksaša će se međutim odreći ne samo toga, već i za njih skoro beskorisnih - uglavnom mrežnih - programa, te radije platiti nekih 65, EUR za kutiju s Personal Edition, koja uz to ovoga puta sadrži još i DVD.

Red Hat Linux 7.3 sa sobom donosi nekoliko poboljšanja i sasvim novih funkcija, a zahvaljujući svojoj odmjerenosti, usklađenosti i općoj stabilnosti može se mirne duše i te kako preporučiti. Tijekom pokusne instalacije i - istina - vremenski srazmjerno kratkog rada nisam zamjetio bilo kakve naglaska vrijedne probleme i nedostatke. Slobodno se može reći, kako je s Red Hat Linuxom 7.3 stiglo neupitno ponajbolje izdanje iz serije 7.x, jer je doista stručno i vrlo usklađeno sastavljeno i propleteno, kao ni jedno ranije, kada je ne rijetko bila nužna ručna i stručna instalacija i konfiguracija pojedinih sastavnica u sustavu. Sada je to za ogromnu većinu korisnika aktualnog Red Hata daleka prošlost. Zato bih preporuke za nadogradnju uputio u biti svim korisnicima starijih izdanja, pogotovo jer rad s aktualnim programima odista čini zadovoljstvo. Prelaskom na izdanje 7.3 se dobiva srazmjerna aktualnost koja ipak ni najmanje ne ide na uštrb stabilnosti.

Red Hatovi programeri su ovaj put u tom pogledu svoj posao obavili s ocijenom skoro odličan.