Za Mandrake sam dosta davno čuo.

U vrijeme, kada sam GNU/Linux poznavao tek iz pripovjedanja drugih, ovom ili onom časopisu povremeno priložene CD-e sam još redovito odmah bacao u koš za otpadke. No kad-tad sam se odlučio odvojiti vremena i pogledati, o čemu se zapravo radi.

U posljednje dvije-tri godine s Mandrake-om sam se još nekoliko puta susreo, uglavnom pri razgledavanju odnosno iskušavanju te distribucije na mom kućnom računalu. No, iz meni nedovoljno jasnih - čisto subjektivnih - razloga, do sada se nekako nisam baš mogao zagrijati za njegovu uporabu.

Možda me je odbijalo njegovo grafičko sučelje, prepuno jarkih boja i bezbrižno stiliziranih pingvina, koje mora da je crtala neka ženska ruka. Bilo kako bilo, zacijelo sam već tada bio prestar da bih se prilagodio tako osmišljenom vizualnom ugođaju, koji sam u svojim mislima i nehotice poistovjećivao sa stupnjom zrelosti i kakvoće cijelog distribucijskog poduhvata.

Najkasnije sada, s novom inačicom 9.0, koja nosi interni kodni naziv "Dolphin", spontano i definitivno sam odbacio sve predrasude i površne dojmove o toj francuskoj distribuciji.

Nakon podizanja računala uz pomoć prvog od ukupno tri snimljena kompaktna diska, instalacijska alatka DrakeX nudi izbor jezika, a nakon suglašavanja s uvjetima korištenja navedenih u licenci, korisnik odabire jednu od dvije instalacijske rutine: prva je prilagođena stupnju znanja i potrebama običnog korisnika, dok je druga namijenjena znalcima, kojima je pruženo više mogućnosti za individualno zadavanje željene postavke. Osim toga, korisnik se mora odlučiti što uopće potrebuje: posve novu instalaciju, unaprijeđenje cijelog predhodnog (dakako Mandrake-ovog) sustava ili pak samo osvježavanje pojedinih programskih paketa.

Što zbog - sada već - konfekcijskih sastavnica mog računala, što zbog skromnih vlastitih prohtijeva i potreba, no ponajviše uslijed nestrpljivosti da čim prije vidim što je novo, bez razmišljanja sam otpočeo s predodređenom brzom instalacijom.

Prva novost u odnosu na prošlo izdanje koju sam tijekom instalacijskog postupka uočio, bio je prikaz NTFS-datotečnih sustava u alatci za particioniranje DiskDrake. No, što se toga tiče, to bi za sada i bilo sve: alatka još nije u stanju mijenjati veličinu NTFS-particija.

Inače, sama distribucija podržava skoro cijelu paletu Linuxovih datotečnih sustava: od ext2 i ext3, preko JFS, ReiserFS, XFS do mrežnih datotečnih sustava NFS i SMB, a raspoloživa je i mogućnost šifriranja datotečnih sustava.

Po particioniranju i formatiranju dijela čvrstog pogona za smještaj budućeg operacijskog sustava, ponuđen mi je izbor programskih paketa za instalaciju, koji su već - prema svrsi svoje buduće namjene - podijeljeni u odgovarajuće skupine: uredske aplikacije, internetski, mrežni ili multimedijalni programi, alatke za prilagođavanje sustava itd. Dakako da je pored toga omogućen i manualni izbor pojedinih (ili - ako za to baš netko ima volje - i svih) paketa. Zatim počinje presnimavanje i instalacija odabranih paketa, što je u mom slučaju potrajalo nekih petnaestak minuta.

Zgodno je što se u okviru instalacijskog procesa pored prilagođavanja očvrsja odmah nudi i aktiviranje pojedinih službi, koje se kasnije po potrebi automatski pokreću već pri podizanju sustava.

Tako se tijekom instalacije određuje administratorska lozinka, uvrštavaju korisnici, konfiguriraju i aktiviraju omrežje putem modema, ISDN-a, DSL-a, LAN-a..., CUPS službe za ispisivanje datoteka, miš, zvuk, zvučna- i TV kartica, vremenska zona, pisač, te grafička kartica i monitor.

Na koncu instalacijsko/konfiguracijskog procesa treba još instalirati i program za pripremu podizanja sustava (tzv. bootloader). Korisnik ovdje ima na izbor GRUB ili LILO, koji svaki za sebe nude mogućnosti dodatnih postavki. Tako je primjerice moguće podizanje sustava u grafičkom ili tekstualnom modusu. Po želji se ujedno može odmah snimiti i odgovarajuća disketa s programima nužnim za podizanje sustava.

Na zaključak instalacije DrakX korisniku pruža još mogućnost skidanja eventualnih programskih zakrpa i dogradnji putem interneta a zatim se cijeli sustav spušta i podiže.

Ovisno o predhodnoj odluci administratora moguće je i automatsko prijavljivanje određenog korisnika (interesantno posebice za sustave sa samo jednim korisnikom), ali se u pravilu prijavljivanje korisnika sustavu vrši na uobičajeni način tj. putem login-managera (KDM ili GDM) uz zadavanjem korisničkog imena i lozinke.

Po prvi put prijavljenog korisnika ponajprije pozdravlja First-Time-Wizzard, programski "čarobnjak" tj. pomoćnik, koji pomaže pri izboru standardne grafičke radne površine te personalizaciji OS upisom korisničkih podataka (adresa, e-adresa i sl.) kao i eventualnoj registraciji proizvoda na internetskim stranicama MandrakeSoft-a.

Grafička sučelja Mandrake-a 9.0 su - u poređenju s prošlim izdanjima - vidno umivena i ulaštana. Doimaju se vrlo uredno i ugodnija su za oko (bar za ono moje) nego ikada ranije, ali su skoro spartanski predkonfigurirana.

Za - u prvom redu - linuksaške početnike je primjerice predviđen vrlo praktičan izbornik "What to do?/Što želite uraditi?". Klikovima na What to do? -> Enjoy Music & Video -> Rip a CD pokreće se primjerice CD-ripper Grip. Korisnik je dakle u pravilu ograničen izborom aplikacija, koji su predhodno načinili MandrakeSoft-ovi razvijatelji. No, ni to nije problem, jer se uz pomoć izborničkog urednika izbornici bez muke daju proizvoljno prilagoditi. Korisnici pak, koji se u nazivlju i svrsi pojedinih GNU/Linux programa baš i ne snalaze najbolje, na ovaj će način brže postići svoj cilj a ponešto uz to možda i naučiti. Napredniji korisnici mogu, ukoliko im to smeta, izbornik posve deaktivirati, pa se više neće ni pojavljivati.

Na ovom mjestu ne bih dalje ulazio u prednosti pojedinih grafičkih radnih površina operacijskog sustava, već bih se još kratko osvrnuo na neka aspekte funkcionalnosti kao i novine ovog izdanja.

Kao prvo treba spomenuti koncepciju tzv. "Dynamic Desktop"-a, kojom Mandrake nastoji još više izići korisniku u susret. Kao što i sam naziv već naznačava, programeri su pokušali do sada statičnom grafičkom radnom sučelju dodijeliti aktivniju ulogu tako što je "dinamiziraju", pri čemu se već predhodni izbor neke aplikacije za određene zadatke iznova inicira čim se priključi neki u međuvremenu isključeni periferni uređaj. Ukoliko se primjerice putem USB-a priključe kamera ili scanner, na radnoj površini OS-a se odmah ukazuje odgovarajući simbol s poveznicom za pokretanje odgovarajuće aplikacije - u ovom slučaju Xawtv odnosno Sane. Dynamic Desktop također brine za to da po naknadnom dodavanju ili oduzimanju pojedinih programa izbornici korisničkog sučelja automatski i odmah budu aktualizirani.

U ovoj inačici je osigurana i podrška standarda USB-2.0.

Zahvaljujući uvođenju službi .mac tvrtke Apple u najnovije vrijeme se svijetu UNIX-a uspjela nametnuti tehnologija WebDAV-a, koja korisniku omogućava jednu datotečnu mapu ili direktorij s nekog udaljenog poslužitelja prikačiti za lokalni računalni sustav na isti način kao da se radi o lokalnom datotečnom sustavu.

Mandrake je vjerojatno i prva distribucija, koja tu tehnologiju u cijelosti podržava. Pomoću alatke Drakconfig je moguće prikapčanje i upravljanje proizvoljnog broja WebDAV-računa.

Dobrim dijelom je u usporedbi s ranijim izdanjima obnovljeno i poboljšano upravljanje softverskim paketima što bi trebalo spriječiti prenatrpanost čvrstih diskova podatcima. Novost predstavljaju i tri pojedinačne alatke za instalaciju, deinstalaciju softvera i nadogradnju sustava.

Mandrake 9.0 je u svom ProSuite izdanju certificiran u skladu s LSB 1.2, što konkretno jamči sukladnost operacijskog sustava s komercijalnim aplikacijama u najvećoj mogućoj mjeri. Standardna kompatibilnost naime s vremenom postaje sve ozbiljniji kriterij pri nabavci i instaliranju novih sustavnih i programskih rješenja i u GNU/Linux svijetu. Iako se Mandrake nedavno negativno izjasnio o - u svezi s tim srodnoj - inicijativi United Linux-a, ipak je s ovom inačicom signalizirao, da nipošto ne zapostavlja ni taj aspekt svoga proizvoda.

Mandrake Linux 9.0 je prva od velikih ditribucija, koja je u cijelosti kompilirana s GCC 3.2.

No, pa što?

Upućeniji od mene tvrde, da se time postigla za oko 10% veća brzina u radu sustava. Ne znam, ne mogu posvjedočiti ni u korist ni protiv takovih tvrdnji, jer moja znanja i iskustva su u tom pogledu prekratka, ali ono što sigurno znam, to je da sustav što se brzine tiče ostavlja vrlo ugodan dojam. Programi poput onih iz paketa OpenOffice.org (koji je u aktualnoj inačici isto tako kompiliran s GCC 3.x) ili pak Mozille se otvaraju do sada neuobičajenom brzinom. Hoće li prelazak na novu inačicu kompilatora sa sobom donijeti i probleme, pokazat će tek vrijeme.

Početnicima ali i drugim korisnicima će integracija funkcije nazvane supermount - koja dozvoljava neposredno korištenje različitih nosača podataka, bez nužnosti nezgrapnog i zastarjelog manualnog prikapčanja i odkapčanja svakog pojedinog od njih u operacijsko/računalni sustav - značiti veliku olakšicu u ophođenju s GNU/Linuxom. S druge (posebice one administratorske) strane se pak može postaviti i pitanje svrsishodnosti takovih rješenja, pogotovu ako se na umu ima sigurnost. No, s gledišta korisnika jednog običnog kućnog računala su prigovori i bojazni zbog toga, vjerujem, uglavnom suvišni.

U svezi s tim bih još samo napomenuo, da Mandrake 9.0 sada NTFS-particije ne samo prepoznaje, već ih i automatski prikačinje za OS u direktoriju /mnt. Pošto se upravljački program NTFS-write još uvijek nalazi u pokusnoj fazi, korisniku je pod Mandrake-om 9.0 za sada dozvoljeno samo učitavati podatke s možebitnih Windows XP/NTFS particija.

Mandrake je i u ovom izdanju mislio na sigurnost sustava i podataka: IDS-funkcije (Intrusion Detection System), šifrirani datotečni sustavi i promet podataka kao i jaku autentifikaciju je moguće konfigurirati već tijekom same instalacije sustava. Predprogramirani sigurnosni stupnjevi korisniku pri tom uveliko olakšavaju posao. Raspoloživi klijenti elektroničke pošte Kmail, i Evolution već i sami po sebi podržavaju rukovanje šifriranim podatcima, dok je za Mozillu raspoloživ GPG/PGP-plugin Enigmail, tako da i on posjeduje zadovoljavajuće kriptografske sposobnosti.

Inače, Mandrake 9.0 je zasnovan na jezgri 2.4.19 i knjižnicama glibc 2.2.5. Od najznačajnijih sastavnica spomenimo grafička radna sučelja KDE 3.0.3 i Gnome 2.0, uredske aplikacije OpenOffice.org 1.0.1, preglednik Mozilla 1.1, poslužiteljski software Apache 1.3.26 te bazu podataka MySQL 3.23.51.

O samom radu s Mandrake Linuxom se i nema što previše pisati ni dodavati. Distribucija je tijekom ovih tjedan dana djelovala vrlo stabilno, što se vjerojatno ponajprije mora zahvaliti vještim i savjesnim programerima kao i njihovom minulom radu, jer se većina Mandrake-ovih alatki ali i u distribuciju uvrštenih programa nalazi u svojoj već zreloj fazi.

Prilagođavanje cjelokupnog operacijskog sustava se i pod Mandrake-ovim najnovijim izdanjem GNU/Linuxa - kao uostalom i kod svih drugih distribucija - teoretski može obaviti nekim od redatelja teksta. Naravno treba to znati a i posjedovati dovoljno strpljenja i koncentracije.

Osobno te uvjete ne ispunjavam, a i kada bih, ipak bih - ako je to ikako moguće - koristio već unaprijed stručno predodređene programske rutine Mandrake-ovog kontrolnog centra, s mojeg gledišta ako ne jedine, onda zasigurno ključne točke za upravljanje cijelim operacijskim sustavom uz pomoć nekoliko klikova mišom.

Mandrake-ov kontrolni centar može uštedjeti ili olakšati rad s računalom i operacijskim sustavom, ali nije nametljiv niti je mutirao u nekakvo proprijetetno rješenje, bez kojega se ne bi moglo. I korisniku i sustavu je prepuštena njihova sloboda.

Mandrakeova briga u službi korisnika se ogleda i u nastojanju, da po mogućnosti i jezično svoj proizvod približe onima, kojima je i namijenjen. Vjerujem da malo koja distribucija trenutno raspolaže boljom hrvatskom lokalizacijom od Mandrake Linuxa 9.0. A za našu malu zemlju bi to - nadam se - i te kako moglo biti važno.

Iako je ovdje riječ o download-izdanju na samo tri CD-a, MandrakeSoft - koji je i inače poznat po vrlo sveobuhvatnim distribucijama - nije izostavio ništa esencijalnoga. Nedostaje možda RealPlayer (komercijalna aplikacija), koji sam naknadno snimio s interneta i instalirao. Ali, tko poželi i zatreba nešto više od ovdje ponuđenoga, još uvijek može plaćanjem troškova distribucije nabaviti neko od kupovnih izdanja, na kojima teško da će nedostajati i jedan programski paket koji u Open-Source-svijetu nešto znači. Čak i mnoge iz mnoštva onih posve novih ili manje raširenih aplikacija su našle svoje mjesto u retail-paketima. A to štedi vrijeme i novac potrebno za pronalazak, snimanje i eventualno prženje , te dozvoljava korisniku za par stotina kuna udoban rad neposredno nakon kupovine Mandrake-ovog distribucijskog paketa. Najbolje je ako se o svemu osobno sami uvjerite u to. Isplati se.

Mandrake 9.0 "Dolphin" nesumnjivo predstavlja vrlo velik i značajan napredak u smjeru absolutne prikladnosti za najširu, onu tzv. masovnu primjenu GNU/Linuxa na stolnim računalima. Naravno, Mandrake nije - a ne mora to ni biti - baš za svakoga onaj pravi sustav, ali za standardna računala kakva se prodaju po našim trgovinama nema boljeg. A ni puno jeftinijeg.

Teško je s gledišta prosječnog korisnika ovom izdanju pronaći manu (iako ih zacijelo još ima), jer do sada je sve - ali baš sve! - funkcioniralo u najboljem redu onako "out-of-the-box" tj. po načelu "instaliraj i uživaj", kako to kupac-korisnik ima pravo i očekivati. S nešto malo prilagođavanja KDE-a (grafičke teme, ikonice itd.) korisnik dobija u najkraćem vremenu jedan visoko funkcionalan, siguran i osobnom ukusu prilagođen sustav, koji će malo koju korisnikovu želju ili potrebu ostaviti neispunjenom.

Po prvi put od kada se koristim osobnim računalom sam stekao dojam, da - bez obzira na neke možda prisutne manjkavosti - imam posla s jednim - u svakom pogledu - stvarno zrelom, da ne kažem mudrom operacijskom sustavu.

Toliko transparentnosti, funkcionalnosti i ergonomičnosti u jednom operacijskom sustavu je više nego rijetkost, kako u GNU/Linux tako i u MS-Windows svijetu.

Ako Mandrake na polju poslužitelja, clustera, portabilnosti te istančanih profesionalnih kriterija nesumnjivo ima dovoljno konkurenata, u domeni stolnih računala, posebice onih u kućnoj/osobnoj uporabi ravnopravnog takmaca tek treba svijećom potražiti.

Zato na kraju smo mogu reći: Bravo Mandrake i samo naprijed! Želio bih, da se Mandrake Linux 9.0 i u Hrvatskoj nađe na što više računala.

Zaslužili su to i Mandrake i korisnici.