Re: Python: kako unjeti password za sudo unutar skripte
Poslao slobodan on 20.09.2009 20:47:53
/etc/fstab je datoteka koju u zadnje vrijeme najčešće automatika mijenja ovisno o trenutnom stanju datotečnog sustava te priključenih uređaja. U pravilu ćeš tu datoteku rijetko mjenjati sam. Prije se to češće radilo, no danas to rade raznorazni automounteri i HAL podsustavi. Trenutno stanje sustava zapravo je u /etc/mtab gdje se vide i još neki sistemski mountovi pored particija.
Glavna razlika između ova dva primjera koje navodiš je da openbox očekuje od korisnika inicijativu mountanja uređaja. Sve ostalo je isto.
Citat:
Ovo tvoje pitanje nema smisla.
/etc/fstab je datoteka koju sustav čita prilikom boota i iz koje se zaključuje koje uređaje u tom trenutku mountati. Nakon boota ta datoteka više nije toliko bitna, jer se automounteri brinu oko toga da se pojedini uređaji (npr usb i slični) mountaju gdje treba. Znači, /etc/fstab sam po sebi ne radi ništa. Za dinamički mount se nakon boota brine HAL. I taj podsustav je onaj koji mjenja /etc/fstab i mountanje i kreiranje direktorija i još neke druge stvari. I taj podsustav se može i konfigurirati na odgovarajući način.
Da nešto treće može jednostavno praviti i brisati direktorije si se i sam uvjerio. To nije uopće upitno. Da to nije tako zamišljeno, onda to vjerojatno ne bi radilo nego bi to bio bug koji treba pod hitno riješiti. Uvjeravam te da to nije bug.
UUID se uređaju dodjeljuje prilikom spajanja uređaja na sustav, i trebao bi biti jedinstven za pojedini uređaj. Prava lokacija tih spojeva nalazi se u /dev/disk poddirektoriju. U /etc/fstab se UUID može staviti kao poveznica pojedine putanje ali i ne mora, no bitnije je ono što stoji u /dev/disk. Korištenje UUID-a je zgodna ali ne i obavezna mogućnost.
HAL podsustav postoji zadnjih... čini mi se 6-7 godina sigurno, možda i duže. Nema veze s ubuntuom. A još i prije toga je bilo par nadobudnih pokušaja automounta tjekom kraja 90ih, počevši s RedHat i Mandrake/Mandriva distrama, koliko se sjećam.
Ti si "žrtva" nepoznavanja rada HAL podsustava. Preporučam ti da proučiš taj dio, kako se po potrebi konfigurira, i razmisliš zašto bi automatsko kreiranje poddirektorija (i eventualno brisanje, makar nisam baš zagledao da ubuntu odnosno kubuntu kod mene nešto specijalno briše pojedine /mount poddirektorije) trebalo biti toliko tragično loše kako se da zaključiti iz tvojih komentara.
Ono što bi tebi trebalo je skonfigurirati da se uređaj tog i tog UUID-a mounta na određenu lokaciju. U fstab navedeš taj uređaj (dovoljno je jednom, ne moraš svako malo brisati i pisati), staviš gdje će se mountati, i pustiš automatiku da radi svoje. Ne znam u čemu je problem oko toga.
Glavna razlika između ova dva primjera koje navodiš je da openbox očekuje od korisnika inicijativu mountanja uređaja. Sve ostalo je isto.
Citat:
Da li sam fstab ili nešto treće može jednsotavno praviti praviti i brisati direktoriej na koje se mounta ili to tako nikada nije ni bilo zamišljeno, a ja sam žrtva ubuntu automatike ???
Ovo tvoje pitanje nema smisla.
/etc/fstab je datoteka koju sustav čita prilikom boota i iz koje se zaključuje koje uređaje u tom trenutku mountati. Nakon boota ta datoteka više nije toliko bitna, jer se automounteri brinu oko toga da se pojedini uređaji (npr usb i slični) mountaju gdje treba. Znači, /etc/fstab sam po sebi ne radi ništa. Za dinamički mount se nakon boota brine HAL. I taj podsustav je onaj koji mjenja /etc/fstab i mountanje i kreiranje direktorija i još neke druge stvari. I taj podsustav se može i konfigurirati na odgovarajući način.
Da nešto treće može jednostavno praviti i brisati direktorije si se i sam uvjerio. To nije uopće upitno. Da to nije tako zamišljeno, onda to vjerojatno ne bi radilo nego bi to bio bug koji treba pod hitno riješiti. Uvjeravam te da to nije bug.
UUID se uređaju dodjeljuje prilikom spajanja uređaja na sustav, i trebao bi biti jedinstven za pojedini uređaj. Prava lokacija tih spojeva nalazi se u /dev/disk poddirektoriju. U /etc/fstab se UUID može staviti kao poveznica pojedine putanje ali i ne mora, no bitnije je ono što stoji u /dev/disk. Korištenje UUID-a je zgodna ali ne i obavezna mogućnost.
HAL podsustav postoji zadnjih... čini mi se 6-7 godina sigurno, možda i duže. Nema veze s ubuntuom. A još i prije toga je bilo par nadobudnih pokušaja automounta tjekom kraja 90ih, počevši s RedHat i Mandrake/Mandriva distrama, koliko se sjećam.
Ti si "žrtva" nepoznavanja rada HAL podsustava. Preporučam ti da proučiš taj dio, kako se po potrebi konfigurira, i razmisliš zašto bi automatsko kreiranje poddirektorija (i eventualno brisanje, makar nisam baš zagledao da ubuntu odnosno kubuntu kod mene nešto specijalno briše pojedine /mount poddirektorije) trebalo biti toliko tragično loše kako se da zaključiti iz tvojih komentara.
Ono što bi tebi trebalo je skonfigurirati da se uređaj tog i tog UUID-a mounta na određenu lokaciju. U fstab navedeš taj uređaj (dovoljno je jednom, ne moraš svako malo brisati i pisati), staviš gdje će se mountati, i pustiš automatiku da radi svoje. Ne znam u čemu je problem oko toga.
Ova poruka je od: http://www.linux.hr/newbb/viewtopic.php?forum=8&topic_id=2150&post_id=13439