Ne mogu reći da znam baš u detalje o sparcovima. Koliko znam, radi se o 64bitnim procesorima RISC arhitekture, ovisno o modelu imaju jednu ili više jezgara. Što se frekvencije tiče, to možeš vidjeti i po ovim zadnjim intel core 2 duo procesorima da je bitnije kako organiziraš logiku na čipu.

Za neku usporedbu brzine, mislim da bi ti bilo bolje na netu potražiti neke benchmarke. Inače, nije fora samo u procesoru nego i u cijeloj aritekturi matične odnosno podatkovnih sabirnica. Sun kante su jednostavno dizajnirane za veliku propusnost podataka i to u konstantnom radu, zato su super za velike baze i slične serverske stvari. Čak ni današnje PC serverske kante nemaju takvu arhitekturu. Mada, u današnje vrijeme je to sve manje i manje razlika. A po procesorskoj snazi su AFAIK slabiji od današnjih x86 procesora.

Ujedno, cijeli stroj je dizajniran kao prvenstveno i jedino server. Znači, kompletna redundancija svega, plus online uklanjanje i stavljanje komponenti uključujući i procesore, memoriju i slično. Jači modeli mogu segmentirati hardveraj na taj način da se svaki procesor ponaša kao zaseban stroj sa vlastitim OS-om, što logički gledano i postane. Manji modeli su rack mountable (s tim da je to puno željezo znači računaš na 50 kg naviše težine) a veći su ormari za sebe.

Storage je više manje standardan serverski, jeftiniji modeli su vezani SCSI-em, a skuplji obično ili optikom (fiberchannel) ili regularnom gigabitnom mrežom ili infiniband ekvivalentima.

Svi imaju standardno 2 ili više gigabitna mrežna porta, noviji modeli kuže i usb, posebni nadzorni portovi, nekoliko SCSI eksternih konektora (storage, tračni uređaji...). Detalje isto možeš vidjeti na Sunovim stranicama.

A što se cijene tiče, nije toliko stvar u sposobnosti samog stroja, nego u supportu, servisu, te kvaliteti komponenti. Kod servera je u današnje vrijeme bitno da ne troši previše struje, da se ne grije previše, da ga možeš jednostavno upiknuti u postojeću sistem salu, da mu komponente traju i da su redundantne, a ako crknu da su lako zamjenjive i da servis može brzo doći i odraditi svoje tako da imaš čim manji downtime. I to ti je sve onda izraženo kroz tu cijenu. A naravno plaćaš i ime firme. Ista fora i sa IBM-om ili drugim firmama koje dilaju veće serverske i mainframe komponente - dio cijene je plaćanje poznatoj velikoj firmi koja svojim imenom garantira kvalitetu, ali i pošto je malo firmi koje rade takve komponente, zbog nedostatka konkurencije može nabijati cijenu.

Drugim riječima, cijene servera (pogotovo onih većih) su prenapuhane. Zato su to googleovci jednostavno riješili - tone jeftinih pc kanti, koje ako i crknu mogu se lako zamjeniti sa jeftinim komponentama koje možeš kupiti u svakoj trgovini.

Tako da u serverskoj priči imaš dva smjera - skupi veliki mainframe "all in one" čudesni ormari, ili hrpetina malih pc-a povezanih kao klasteri (ili po dizajnu - blade rack mountable kućišta u kojima su pojedini bladeovi, ili po logičkoj organizaciji - klasteri posloženi pomoću klasterskog SW-a). S tim da isto tako možeš i mainframeove povezivati u klastere, ali takvim stvarima se igraju samo veliki igrači...