Prije nešto vremena jedan frend i ja smo komentirali neke igrice... Pričao mi je kako mu je HalfLife 2 super igrica, ali da mu se ne sviđaju raznorazni RPG-ovi tipa Oblivion. Razlog? U RPGovima ima previše lutanja i otvorenosti. Rekoh, pa HalfLife 2 je u biti štancanje na traci, imaš samo jedan jedini smjer kretanja kako su ga definirali autori igrice, završiš jednom, i ponovna igranja su samo ponavljanje istoga, di je tu zabava?

Otvoreni sustavi poput linuxa, otvoreni alati poput računala traže i ljude koji razmišljaju na odgovarajući način. Nedavno sam pročitao da su računala ekipi komplicirana baš zato što su univerzalni alati, i ljudi jednostavno ne znaju di bi počeli. Bezgranični prostori često plaše podjednako kao i mali skučeni ormari...

Zato su iskusniji ljudi ovdje da bi početnike usmjerili i olakšali im prve korake.