Bez obzira na infantilno prostaštvo i svu ispraznost prethodnog komentara ili bolje reći njegovog zluradog i nimalo dobronamjernog autora, svaka čast dosjetljivim slovenskim linuksašima.

Kako će završiti srpska repriza, treba tek vidjeti.

Kompliment već sada upućujem tamošnjim entuzijastima, koji su dokazali da ― pored osjećaja solidarne odgovornosti i puno dobrih namjera, volje i energije ― posjeduju i srazmjerno visoke organizatorske mogućnosti i tomu odgovarajuće sposobnosti.

No, da jedan kvalitetan idejni model, dobra organizacija pa čak ni znatniji odaziv prevoditelja/broj prevedenih aplikacija nisu garancija uspjeha, moglo bi se naslutiti već i iz više nego skromnog kriterija, koje je prevoditeljima zadao organizator u Beogradu: osnovno poznavanje engleskog jezika.

Isti bi po mom mišljenju trebali glasiti: izvrsno poznavanje srpskog jezika, gramatike i pravopisa (kod nas: hrvatskog), te vrlo dobro poznavanje engleskog jezika.

Žalosno je, što hrvatsko srednje i visokoškolstvo (s časnim izuzetcima) nije po ugledu na neke inozemne primjere, našlo za korisno ― pače neophodno ― lokalizaciju UNIX/Linux-sustava i aplikacija usklađenom djelatnošću predmetnih nastavnika iskoristiti njenom integracijom u svoje redovne (ne)obavezne srednje-/visokoškolske programe nastave ili čak (još bolje) ocjenjivanja konkretnih znanja i sposobnosti učenika/studenata.

Uspjeh slovenske ideje je već i prije njenog rađanja bio zajamčen u prosjeku srazmjerno visokim poznavanjem i kulturom maternjeg jezika, te standardiziranim vlastitim informatičkim izrazima kojima je većina volontera i korisnika računala u Sloveniji tradicionalno vična, o čemu svjedoči i kvaliteta slovenskih prijevoda.

Veliki broj srpskih i hrvatskih prijevoda zrcale autorsko nepoznavanje vlastitog jezika i njegovih zakona.

Kao dokaz te tvrdnje mogu poslužiti već i same stranice svakog od dotičnih LUG-ova ili skoro bilo koji od prevedenih dokumenata, gdje sve vrvi od gramatičkih i pravopisnih grešaka, te unakaženih, neumjesnih, nerazumljivih i/ili jednostavno nepotrebnih tuđica.

Neshvatljivo je, da je netko, tko ne poznaje ni pravila pisanja velikih/malih početnih slova uopće prešao prag osnovne i navodno mogao dospjeti u srednju ili možda čak visoku školu, tako da o kakvoći njegovih prijevoda nema nikakvog smisla ni govoriti.

Unatoč pizzama i grickalicama bi beogradski i možebitni hrvatski pokušaji stoga već i prije njihove realizacije mogli (p)ostati neuspjehom.

Sve ostalo je kontraproduktivno utoliko, što se inače među korisnike unosi samo još veća nesigurnost i narušavaju zavedene norme vlastitog jezika.

Srbijanskim/srpskim linuksašima unatoč tomu ili točnije upravo zbog toga od srca želim puno uspjeha u predstojećem maratonu, čije ću isljedke sa zanimanjem dočekati.

Tuđe poštuj, a svojim se diči.

Dok se na tom polju nešto ne učini, korisnicima teška srca ali temeljom vlastitih iskustava, preporučam i dalju uporabu dokumentacije/sučelja na engleskom, njemačkom, francuskom pa i slovenskom jeziku.