2008. godina bit će godina ODF formata. Ne znam hoće li biti na globalnom nivou (što ovisi ponajprije o tome kako će proći MS OOXML prijedlog na skorom ISO glasovanju u veljači), no na lokalnom nivou šanse su poprilične.

Ponajprije, prijedlog proglašenja ODF formata hrvatskim nacionalnim standardom pokrenut je u desetom mjesecu, i ako sam u pravu kad kažem da nikakvih prigovora nije bilo, HZN bi nas početkom godine mogao ugodno iznenaditi finaliziranjem procesa koji je započeo još u travnju 2007. godine. Odnosno, ODF bi uskoro mogao postati punokrvni hrvatski standard.
(ovo neće promjeniti moj stav glede davanja informacija na uvid, ali molim da se ovo ne shvaća osobno, ja jednostavno mislim da javnost po svim pozitivnim propisima ima pravo na uvid u te podatke, i da je transparentnost veliki jamac kvalitetno odrađenog posla)

Globalno gledajući, ODF je još uvijek u opasnosti od dominacije OOXML-a, bude li isti proglašen ISO standardom. A Microsoftu je očito stalo, pa se poprilično trude
zadovoljiti sve primjedbe. Ponajprije one koje se tiču očitih (pardon my French) pi*darija sa netočnim računanjem vremena i drugih stvari koje jednostavno nemaju uporišta u zdravom razumu, a potom možda i umetnutih trojanaca tipa [ovdje_napravi_isto_što_radi_moja_aplikacija_X_za_koju_nikad_neću_dati_specifikaciju].
Kako bilo, mnogi još nisu uvjereni u iskrenost cijele priče.

Iako niti jedan od nabrojanih nije savršeni standard kojem nema mane, činjenica jest da je ODF otvoren i zbilja garantira čitljivost dokumenata na bilo čemu nakon mnogo godina, dok je OOXML opterećen stvarima koje skrivaju sadržaj i već sad predstavlja format koji ne garantira čitljivost u ičemu osim Microsoftovih proizvoda.

No, pustimo mi bijeli svijet i ljude pametnije(?) od nas. Što to nama znači?
Za početak, imamo pravo sa državom komunicirati na formatu koji nas ne obavezuje na kupovinu MS Office paketa, već nam daje pravo izbora. To je velika stvar, barem onima koji nastoje koristiti samo legalni softver; odjednom se događa da u komunikaciji s državom ne morate kupiti i Office paket, već možete koristiti neku slobodnu alternativu. Već i to je izvrsno – ako se država smatra toliko bogatom da može kupovati na tisuće licenci uredskog softvera, mi građani i pravne osobe možda se ne smatramo tako bogatim, ili tako spremnim uludo baciti novce u vjetar.

Druga, mnogo bolja stvar, dogodila bi se onda kada bi nova-stara e-administracija odlučila ODF proglasiti obvezatnim standardom u državnoj upravi.

Koliki bi se novci time uštedjeli! Koliko bi se tog novca moglo preusmjeriti na nešto pametnije!
(sarkastične primjedbe ostavljam čitatelju na dušu)

Zaista, u 2008. godini, u godini najavljenih poskupljenja svega i svačega, a shodno tome i relativnog osiromašenja svih građana, a time i države, bilo bi prekrasno kada bi naši vrli vladari pokazali neku mjeru zdravog razuma, pa počeli štedjeti tamo gdje em mogu, em zbog toga ne moraju ispretumbati cijelu državu.

Koliko bi se tek novih radnih mjesta otvorilo! Za edukaciju, za podršku, za razvijanje modula ili skriptiranje “aplikacija” na OpenOffice-u... i sve bi to mogla odraditi lokalna radna snaga, novcima ušteđenim od licenci, i ništa od tog novca ne bi moralo izaći iz zemlje – financijska konstrukcija zavrtila bi se u potpunosti u lokalnoj zajednici, stvorilo bi se kvalitetno tržište, a kao posljedica toga bi i domaće tvrtke stekle ekspertizu (ali bi ju stekla i država!) koju bi mogle izvoziti u druge zemlje.
I sve to za sitnu lovu – istu onu koja bi državi ostala u džepu ako bi odlučila početi ozbiljno (a ne samo na riječima) koristiti slobodni softver.

Da ne pričam o tome kako bismo se mogli “ušmirati” Europskoj uniji, koja blagim okom gleda na takve stvari. Pokazali bismo se u još nečemu dovoljno zrelima za članstvo, a ako se baš i potrudimo, mogli bismo u miraz EU donijeti i krasnu ekspertizu u području korištenja slobodnog softvera u javnom sektoru.

Oh, i napomena: da bi se to dogodilo, država bi trebala prestati kukati kako nema partnera dovoljno velikog za takve stvari, već dati priliku malim FLOSS firmama; a na njima je da zajašu taj val i na obostrano zadovoljstvo, radeći kvalitetne projekte, narastu u tvrtke respektabilne i na globalnom tržištu EU.

P.S. otvorio sam novi blog, pa ako tko još nije uočio: http://oddparity.org/ Ovaj blog ostat će aktivan dok ne razriješim priču sa ODF-om i HZN-om, nakon čega se u potpunosti selim na novi blog.