Radoslav Dejanović: Mac OS X; Jabuka iskušenja
Radoslav Dejanović

Mac OS X
Jabuka iskušenja

Ne mogu reći da nikad nisam bio pristalica Applea. Istina, zaobišao sam sve one rijetke prilike da se tom tehnologijom zbilja bavim, pa se sve svelo na povremene izlete na računala DTP udarnika, no i to malo rada s Macintoshem bilo je dovoljno da se sa sustavom zbližim dovoljno da iz drugog pokušaja osvojim Brainbench certifikat Mac PowerUser. IMHO, ne zato što sam posebno pametan, već zato što je Macintoshev OS najintuitivniji i najugodniji za rad (izuzmemo li notornog miša s jednim uhom). U međuvremenu sam duboko ušao u svijet Unixa, naučio kako svoj odnos s OS-om pretvoriti u simbiozu a ne parazitiranje jednog na drugom (s tom razlikom da se OS nikad ne žali na korisnika, iako bi često imao razloga za to). MS Windowsi su mi zgodni, iako ih koristim samo i isključivo zato što 99% svijeta ne vidi nikakvu drugu alternativu (ok, ok, i za igre). Pa dok sam 2000-ici još i priznavao stabilnost i GUI, XP-u priznajem samo stabilnost a njegov bih GUI mijenjao i za fvwm, toliko mi je "drag" njegov pristup korisniku kao debilu kojem nije stalo do posla nego do šarenila na zaslonu. No, pustimo to. Htio sam reći da mi je Unix, posebice danas kad je evoluirao na sasvim pristojnu razinu ljubaznosti prema korisniku, jedan prihvatljiv, efikasan i fleksibilan alat.

Mac OS X je, posebice u svojoj novoj verziji 10.2 (koju, btw., morate nadoplatiti ako ste stari korisnik 10.1 a računalo ste kupili prije više od pola godine - Microsoftizacija Applea?) jedan vrlo zanimljiv, moćan i fleksibilan - Unix. Da, baš to - Unix. Za one koji ne znaju, Mac OS X je ništa drugo nego derivat odličnog i poznatog BSD-a. Sva moć i fleksibilnost Unixa skriveni su iza grafičkog sučelja koje je oduševilo Dobricu P., a vjerojatno bi taklo u srce i "vi rulez" Vida S.. Ispod te ljepote krije se ono što smo navikli gledati svaki dan, a korisnici Gnome-a i KDE-a odmah razumiju: http://developer.apple.com/internet/macosx/images/userspanel.jpg

Tužna priča je hardver koji je još uvijek skuplji od PC arhitekture za dvadesetak posto, ali izvlači ga činjenica da traje duže - u svijetu je sasvim normalno raditi na Macu starom i do deset godina, a da pritom ne dobivate primjedbe tipa "glekakjesporprocesoranemaninajnoviju3dkarticuturbonakamićipakaktekmaloramaimajebotekojastarakantafuj". Dakle, više dobijete nego što izgubite. Svakako ne treba zaboraviti ni "Wow" faktor kojeg Macintoshi imaju u bitno većem opsegu od PC-a - nema tog cool kućišta za PC koje će generirati toliko "Wow" faktora koliko jedan običan šareni iMac. Ili meni suza u ustima pri pogledu na prijenosnik. Pa sam se zato odlučio kupiti Powerbook sa G4 procesorom. Sad, vjerojatno biste mi sad rekli da sam lood, da koji je meni kad mogu kupit za >30.000 Kuna (koliko košta najjači model) odličan PC notebook sa turbonakamići opcijama i supermogućnostima, a teži samo 3.5 Kg. Moja je odluka ipak bila kognitivna, unatoč pojačanom lučenju žlijezda slinovnica. Planiram, naime, davati profesionalni support za Mac OS X. U ovom trenutku ekonomisti i manageri među vama gase browser rezignirano pomišljajući "ovaj je totalno spaljen", imajući na umu da Hrvatska i nije neko veselo tržište za Mac OS X. Mogu im dati za pravo, možda sam zbilja spaljen. A možda gledam šire i dalje. No, vrijeme će pokazati hoće li od te moje zanimacije biti koristi. U međuvremenu nabavljam prijenosnik i kad stigne slijedi detaljniji opis tko tu koga, kako i zašto. Ovdje ću se još ograničiti na hardver i na malo razmišljanje - koliko su Linux i Mac OS X slični, i koliko predstavljaju prijetnju jedan drugome? Well, one thing is for sure - nitko više neće imati potrebu stavljati Linux za PPC platformu pored Appleove desetke. Jedini razlog za tako nešto bio je dobiti fleksibilan, brz i optimiziran sustav za profesionalnu upotrebu, a Mac OS X jest upravo to - Unix. Kohabitacija? Svakako - Linux vjerojatno nikad neće preoteti Appleu ozbiljan dio kolača operacijskih sustava na njihovoj vlastitoj platformi. Čak i ona radikalna, rekao bih talibanska struja po kojima je grafičko sučelje smrtni grijeh moći će ga sakriti od pogleda, te hiniti da rade u čistoj konzoli. A opet, u pozadini je Unix sa svim svojim svetim sakramentima u /etc/ direktoriju. A na mogućnost kompajliranja i korištenja mnoštva GNU alata već ih čujem kako se tresu u vjerskom zanosu. Svojim prelaskom na Unix, Apple je ostavio Microsoft kao de facto jedinog proizvođača operacijskog sustava za smrtniku dostupna računala koji nije baziran na Unixu (ali jest na VMS-u, reći će starovječni zlobnici slonovskog pamćenja). Najznačajnija prednost tog poteza je što je, uz očuvanje kompatibilnosti sa starim aplikacijama kroz emulaciju Mac OS 9 (kojoj je u Linux svjetu konceptualno najsličniji Wine) otvorilo vrata istom efektu koji se dogodio Linuxu - poplavi dobrih i besplatnih programa. Dakako, modeli licenciranja nisu niti slični GNU licenci, ali je otvorenost arhitekture i fakt da je često dovoljno uz minimalne ili nikakve preinake koda kompajlirati aplikaciju na desetki ključ ponavljanju uspjeha (iako možda u malo manjem opsegu - ali pazimo! - i ovdje su u pitanju ludi Unixaši) Linuxa - gigabajtima i gigabajtima kvalitetnog i besplatnog softvera. Kohabitacija time postaje sličnost, iako se Apple trudi održati korporacijski image tužeći svakoga tko pokuša kopirati njihovo grafičko sučelje. Budućnost je, IMHO, jasna - Linux i Mac OS X bit će, barem što se aplikacija tiče, sve bliži i bliži jedan drugome, ali svaki će ostati u svom rezervatu arhitekture - Intelove i PPC-ove. Barem dok Apple ne odluči prijeći na Intel tehnologiju, hehe.

No, pogledajmo sad što je ta vražja kutija s G4 procesorom u sebi? Što to ima da Pavlova čini pravim amaterom u usporedbi s Jobsom? Jednu za mene važnu stvar - težinu. Powebook je težak oko 2.2 Kg, što ga u PC svijetu svrstava u klasu lakših i manje moćnih notebooka. Danas su to notebooci s PIII-M procesorom na cca 800-900 Mhz, tu negdje. Težina je bitna - riječ je o prijenosniku kojeg trebate nositi okolo, stavljati na koljena i tako raditi možda i satima. Imam jedan Gericom koji je težak oko 3.5 Kg i ne da mi se ići u teretanu samo zato da ga mogu nositi okolo duže od sat vremena. Težina od 2.2 Kg mi još uvijek nije idealna (1.5Kg bi bilo bolje - Toshiba Portege teži upravo toliko), ali je podnošljiva. Pogotovo kad dodamo cijeli niz drugih ljepota ovog prijenosnika. Visina od 1" (2.5cm) daje ovom prilično "površinastom" prijenosniku eleganciju, a puni "Wow" faktor dostiže otvoren. S vanjske strane je stilski čisto izvedeno kućište s jabukom, a s unutrašnje je tipkovnica koja mi se baš ne sviđa naročito i 15.2" TFT ekran koji se proteže gotovo cijelom veličinom poklopca. Mrvicu veći od ponajboljih PC notebook ekrana, ovaj postiže razlučivost od 1280x854, što će se za tu veličinu činiti smješnim u poređenju s PC razlučivostima od 1600x1200, ali ja ionako imam dioptriju. Kako se widescreen ponaša u radu tek ću morati provjeriti. Mrcina koja gura stroj je G4 na 800MHz (pih, reći ćete) dopingirana s 1MB level 3 cache memorije (pih, reći ćete?) koja vjerojatno znatno ublažava problem sabirnice brzine (od danas polako zalazećih) 133MHz. Unutra je 512 MB RAM memorije, što je Unixu koji pretendira biti (uglavnom) jednokorisnički, sasvim dovoljno. Proširiti ga se može do 1GB. Jedna mana u priči je 40GB disk koji se vrti na 4200rpm i ne može se natjecati s današnjim UltraATA133 diskovima i tu bi ovaj Mac zbilja mogao dobiti na brzini. No, možda je to učinjeno glede štednje baterije koja u ovom slučaju daje više nego odličnih 5 sati rada prije ponovnog punjenja. To i mala težina, i opet je jedini takmac Toshiba Portege koja se može mjeriti s dužinom rada. Cijena Portegea koji se može uspoređivati s Macom je (vani) oko 2300$, dok je Mac (vani) oko 3200$, što je značajno skuplje i činjenica da combo drive može osim čitanja DVD-a i pržiti CD-e ne može ispraviti toliku razlikuu cijeni, posebice kad se doda marža domaćih trgovaca (pogledajte razliku u dolarskoj i kunskoj cijeni). Powebook je baš negdje između Portege modela koji je slabijih karakteristika (bitno manji LCD, za početak) i full-blown Tecra modela (također od Toshibe) koji je procesorski jači (2GHz), s manjim ekranom (14.1"), ali posjeduje sve što ima Powerbook, za 300$ veću cijenu. Nama bliži Gericomovi modeli prijenosnika su nešto jeftiniji - Macu sličan model Masterpiece M9 košta samo 1850?, ali bez pržilice i 802.11b. I Tecra i Masterpiece imaju veselih preko 3Kg, što ih u mojim očima automatski diskvalificira.

Na kraju priče Mac postaje zapravo sasvim prihvatljiv top model prijenosnika, nudeći mogućnosti jakih PC notebooka za otprilike istu cijenu, pri tome nudeći težinu i trajanje baterija kvalitetnih "light" PC notebooka, što je kompromis izrazito vrijedan promišljanja. Dakako, Mac filozofija ima svojih mana: ATI Mobility Radeon 7500 više nije vrhunac grafičke snage; s druge strane Mac korisnici nisu poput PC korisnika, u vječitoj trci za novijim i novijim grafičkim karticama. Ova svoj posao obavlja sasvim pristojno, ne nudeći top performanse, ali na Macu to ionako nije od ključne važnosti. Dapače, koliko ja poznajem Mac korisnike, brzina 3D grafike je uvijek bila rob kvaliteti prikaza i brzini matematičke obrade u, primjerice, Photoshopu. Mac ima samo jedan PC Card slot, no uz sve standardne dodatke (IEEE 1394, 802.11b, 10/100/1000 (!) BaseT, DVI) teško da ćete imati prilike koristiti slot. Zamjerka ide na dva USB porta koji na žalost ne podržavaju 2.0.

Hardverski, ovaj stroj je skup i dobro balansiran. Osim robusnosti, nedvojbeno je i pojava gdje god ga izvadili. Powerbook, hoću reći. Jednostavno je takav, pravi monument na stolu, pred kojim se PC notebooci mogu samo sakriti. Kako bi Milan R. to rekao, pored Powerbooka svaki IBM notebook (inače uređaj sasvim korektnih performansi) na svog vlasnika veže snažnu asocijaciju trgovca vojnom opremom.

It's pricey, but it's worth it. Barem u hardverskom dijelu. Što se tog famoznog Unixa s okusom jabuke tiče, napisat ću više kad ga osjetim pod prstima.



Ovaj članak dolazi od HULK
http://www.linux.hr

URL ove priče je:
http://www.linux.hr/modules/sections/index.php?op=viewarticle&artid=6