Ako neće brdo Muhamedu, Muhamed će brdu.
ISO je promjenio pravila za slanje glasova o OOXML prijedlogu. Podsjetimo se, države imaju vremena do 28.3. eventualno promjeniti svoj glas kojeg su dale na inicijalnom glasovanju za OOXML prijedlog.

Groklaw je zbunjen suptilnošću i nejanošću promjena, i sa pravom se pita koji je pravi razlog za ovakve promjene u trenutku dok je ostalo vrlo malo vremena? Je li razlog tome obična administrativna dosadnost, ili je možda ovo pokušaj da se odbiju glasovi nacionalnih tijela koja nisu primjetila promjene ili se nisu snašla u pravilnom odgovaranju na novi način? Koji je, zaista, smisao ovih promjena?

U prošlom blogu spomenuti Rob Weir osvrnuo se i na konzistentnost u predstavljanju podatka o boji i poravnanju teksta, usporedivši u tablici način na koji to prikazuju ODF i OOXML. Bacite oko:



Dok ODF ima konzistentan sustav predstavljanja boje i poravnanja u sve tri aplikacije, OOXML za svaku aplikaciju koristi drugačiji opis. Čemu to? Za napuniti 6000 stranica? Ili je možda riječ o problemu podržavanja starih standarda, zbog čega je bilo nužno uvesti tri različita načina za opisivanje iste stvari? Koji je zaista razuman razlog zašto bi itko u jednom tako glasno marketiranom prijedlogu standarda jednu te istu stvar opisivao na tri različita načina?

Hoće li to olakšati muke developerima? Naravno da neće. Je li to bolje od ODF-ovog konzistentnog prikaza? Naravno da nije. Treba li to mijenjati?
NARAVNO! Takve stvari treba mijenjati za dobrobit sviju nas, a ne silovati kroz fast-track proces, jer ako ovakav kupus postane standard, iskreno sumnjam da će Microsoft raditi na poboljšanju (sjetimo se priče o borbi MSIE i Netscapea, i kako je Microsoft, čim je pregazio konkurenciju, prestao ozbiljno razvijati MSIE, sve do pojave Firefoxa), osim naravno u slučaju da im to omogućuje prodaju još jedne generacije MS Office-a.
Trebamo li dozvoliti pravi lock-in kroz kupus koji se lažno marketira kao "otvoreni standard"?